Kasnije u ovom razmotrićemo moguće odgovore na pitanje ove majke. Ovde želimo da naglasimo da ćete vremenom pronaći odgovore na svoja pitanja posmatranjem i radom sa svojim detetom, kako se budu javljale određene situacije. Počnimo, dakle, da opisujemo kako organizovati vežbe iz svakodnevnog života. Prvo moramo detetu dati materijale koje može uspešno koristiti da bi izvelo ove vežbe, kao i cikluse aktivnosti koje ove vežbe omogućavaju. Da bismo to postigli, moramo odabrati materijale koji su strukturirani za dečje samostalno i ponovljeno vežbanje nakon što odrasla osoba pokaže kako se koriste. Moraju biti prave, veličine prilagođene detetu i organizovane na jednostavan, lako razumljiv i uredan način. Da bismo pripremili bilo koju aktivnost za dete, neophodno je da roditelj promisli svaki detalj unapred.
Na primer, da li je kreker dovoljno čvrst da se po njemu namaže maslac ili će se polomiti pod pritiskom noža? Da bi petnaestomesečno dete iseckalo kriške jabuke na komadiće veličine zalogaja, kriške moraju biti položene bočno, tako da bude lakše preseći koru, i tome slično. Sve ove poteškoće postaju jasne odrasloj osobi u prvom periodu vežbanja pre pokazivanja detetu. Ovakva praksa takođe čini da postanemo svesni da, kao odrasli, automatski promišljamo sve što radimo pre nego što počnemo da sprovodimo aktivnosti. „Prvo, moram da pripremim tacnu sa materijalima i da ih postavim. Zatim moram da uzmem šargarepu za ljuštenje. Sada treba da uzmem ljuštilicu i povučem sa leve na desnu stranu i stavim svaku oljuštenu traku u činiju sa desne strane“ i tako dalje. Ovo praktično iskustvo sa organizovanom aktivnošću u vežbama iz svakodnevnog života pomaže detetu da vremenom počne da razmišlja logično i organizovano i da postane svesno rezultata svojih aktivnosti. Ako materijale odabrane za određenu svrhu, kao što je priprema hrane, postavimo na tacnu po redu i redosledu upotrebe, sleva nadesno i odozgo nadole, dete mentalno usvaja ovaj precizan red i on postaje deo njegove funkcionalne inteligencije.
Prepoznajemo ovaj određeni mentalni red kao ono što je potrebno za efikasno čitanje i pisanje, na primer. Stoga se kroz ove cikluse aktivnosti sa materijalima iz stvarnog života deca posredno pripremaju za pisani jezik u budućnosti. Materijali potrebni za svaku posebnu aktivnost skupljeni su zajedno na poslužavniku za dete. Neophodno je da ovaj odabir odrasla osoba napravi unapred zato što, kao što smo pomenuli, dete ima upijajući, a ne rasuđujući um. Pre nego što napuni šest godina, dete ne može da prosudi koji će mu materijali trebati, ni da zna gde da ih pronađe (nakon šeste godine, dete je razvilo neophodan um koji rasuđuje i može da promišlja i planira ono što je potrebno).
Zbog toga su u Montesori učionici za mlađi osnovnoškolski uzrast predmeti za različite zadatke, kao što su naučni eksperimenti ili umetnički projekti, namerno ostavljeni tako da ih dete sakupi sa različitih mesta u sobi, baš kao kad biste skupili neophodan pribor i namirnice u svojoj kuhinji ako hoćete da mesite ili kuvate (to što moraju da sakupe potrebne materijale iz cele sobe osnovnoškolskoj deci pruža priliku da uvežbaju svoje novoformirane rasuđujuće umove i deo je podsticaja za aktivnost). Nakon što isplanirate svaki detalj aktivnosti, organizujete poslužavnik sa materijalima i provežbate sa njima, možete da poka- žete zadati ciklus aktivnosti za svoje dete. Učinite to veoma polako i metodično, praveći kratke pauze nakon svakog koraka. Vaše dete želi da vas imitira, ali njegove veštine mišljenja su ograničene. Oslanja se na naviku, matricu i ponavljanje. Morate mu pokazati šta da radi na tačno isti način i istim redosledom (sleva nadesno, odozgo nadole). U početku mu korišćenje istog sistema svaki put olakšava da zapamti.
Kasnije, kada bude starije, razviće sopstveni sistem, ali zasad su ponavljanje i preciznost od suštinskog značaja za uspeh.
Deca oponašaju sve što odrasli rade. Ona ne mogu da razumeju izuzetke. Kada postavljate sto za svoje dete, na primer, morate da nosite tanjir sa obe ruke, a palčevi vam moraju biti na gornjoj strani tanjira, jedan nasuprot drugom. Ako ste u žurbi, bolje je da koristite poslužavnik za više stvari, nego da nosite po jednu u svakoj ruci. Ovo je važno zato što ne možete očekivati da vaše dete razume da vi možete da nosite po čašu u svakoj ruci dok ono mora da nosi samo jednu čašu sa obe ruke. Deca će raditi onako kako vi radite, a ne onako kako vi govorite, a to će rezultirati greškama i neuspehom. Vremenom, vaše dete će naučiti da je nošenje poslužavnika efikasan način da se nosi više od jednog predmeta istovremeno. Nakon što odrasla osoba pokaže kako se radi vežba iz svakodnevnog života, na redu je dete. Posmatrajte šta radi i pomozite mu ako je potrebno.
Veoma interesantan period detetova razvoja,u kojemu smo više bojažljivi i spremni radi sopstvenog mira da ograničimo slobodu novoformiranoj ličnosti njegovom veličanstvu-detetu.
Nažalost objektivne okolnosti u masi slučajeva dovode do ignorisanja želje „pobednika“pa se isti pokušava čuvati na bazi posedovanja amajlije te kao suvenir ostavlja na „sigurnom“prostoru. Ta naša nesvesna ograničenja su već prvi znakovi vaspitanja, koji se kod deteta očituju kroz želju o imitiranju,i istovremeno se u malim glavicama cementira alarm koji ukazuje na zabranu,što u daljnjem životu ćini deo svesti „šta se sme a šta ne“. I umesto da se nastavi sa blagim zabranama i naravno pohvalama ,kada se za to stvore uslovi,mnogi roditelji „padaju“u emocijama i nastavljaju vaspitanje u duhu ,rano je za veta,čime ostavljaju ,slobodu mladom umu da sam odlučuje.