Foto: Canva
Šta je uzrok autizma?
Pre pedesetak godina smatralo se da autizam uzrokuje neadekvatna nega od strane roditelja. Ispostavilo se da je to mišljenje pogrešno. Savremena medicinska istraživanja ukazuju na jasne biološke uzroke autizma i to znači da roditelji više ne treba da krive sebe. Biološki uzročnici uključuju genetske faktore, virusne infekcije, komplikacije tokom trudnoće i porodjaja koje mogu izazvati suptilna moždana oštećenja. Ćesto je udružen sa znacima neurološkog oštećenja, mentalnom retardacijom i odredjenim patološkim stanjima (npr. Epilepsija). Činjenica da se autizam podjednako često otkriva u različitim kulturama ukazuje da su socijalni faktori malo verovatni kao uzročnici poremećaja.
Da li deca sa autizmom potiču iz odredjenih socijalnih slojeva?
Istraživanja su pokazala da se ovaj poremećaj podjednako često sreće u svim socijalnim slojevima. Isto tako, javlja se i u svim kulturama. Podaci o učestalosti poremećaja iz različitih zemalja ukazuju na to da se kod 2-4 deteta na 10.000 stanovnika razvije autizam, a od toga 3-4 dečaka na jednu devojčicu.
Da li deca sa autizmom imaju normalnu inteligenciju?
Dosta je rašireno mišljenje da deca sa autizmom imaju normalnu inteligenciju. Medjutim, činjenica je da kada se primene testovi inteligencije, otprilike dve trećine dobijaju rezultate ispod nivoa proseka.
Kako se postavlja dijagnoza?
Autizam je bihejvioralni sindrom, što znači da postoji skup abnormalnih oblika ponašanja. Dijagnoza autizma se postavlja samo onda kada postoji skup od tri ključna tipa ponašanja:
- Abnormalni socijalni odnosi i socijalni razvoj
- Nesposobnost razvijanja normalne komunikacije
- Interesovanja i aktivnosti deteta su oskudni i ponavljajući
Da bi se postavila dijagnoza , neophodno je da se sva tri simptoma javljaju zajedno, i to do 36. meseca života.
Kako prepoznati znake autističnog poremećaja?
Kod prepoznavanja autizma najznačajniji alarmni signal je nesposobnost uspostavljanja socijalnih odnosa sa drugim ljudima. Takvo ponašanje se opisuje rečima „Izgledalo je da se zavlači u svoju školjku i da živi sam u sebi“ ili „Kada bi ušao u sobu, uopšte nije primećivao ljude i odmah bi prilazio objektima…“ Izostanak kontakta pogledom, ponašanje prema ljudima kao da su predmeti, odustvo ponašanja uskladjenog sa kulturnim normama, osustvo razumevanja osećanja drugih i reagovanje na promenu rutine su karakteristični znaci autističnog poremećaja.
Osim navedenih teškoća u socijalnim odnosima, teškoće sa jezikom predstavljaju drugu veliku grupu promblema. To su abnormalnosti govora tipa eholalije (reči ili fraze koje dete ponavlja neposredno pošto ih je čulo), metaforičnog govora, spajanja ili reči u novu reč.
Treće područje koje omogućava rano prepoznavanje autizma jeste odsustvo maštovitosti, koje je vezano sa opsesivnim ponašanjem. Ova repetitivna ponašanja su upadljiva, rigidna i perseverirajuća.
Problemi razvoja socijalnog ponašanja, komunikacije i fleksibilnog mišljenja su prepoznatljivi znaci koji predstavljaju alarm roditeljima. Timsku procenu deteta u specijalizovanim ustanovama vrši tim stručnih lica – dečji psihijatar, neurolog, logoped, psiholog i otorinolaringolog, nakon čega se odredjuju smernice tretmana i lečenja.
Poštovani,
moj sin ima 26 meseci i još uvek nije progovorio. Jedine smislene reči koje izgovara su mama,tata,baba a ni njih ne koristi kada nas doziva već onako,sporadično i povremeno… Pored toga ne želi ni da imitira zvukove,ma koliko na tome insistirali. Inače razume sve što mu govorimo,poslušan je,kada nešto želi pokaže to prstom ili nas odvede na željeno mesto. Prepoznaje predmete i životinje iz okruženja. Kada mu kažem da nešto donese,odnese ili stavi na određeno mesto sve ispunjava bez greške. Često ga testiram i sa nekim složenijim zahtevima i uvek sve ispuni i savršeno razume. Ume pažljivo da sluša šta mu se govori,uspostavlja kontakt očima,voli društvo kako odraslih tako i dece. Ume lepo da se igra i sam ali češće traži da neko bude pored njega. Ide u vrtić od 17-tog meseca,lepo se uklopio u kolektiv. Vrlo je ziv,radozno,nemiran. Prohodao je sa 11 meseci. Molim za mišljenje i savet.
Hvala
Najbolje je da se zakaže i obavi pregled logopeda, pa da sve bude jasno
Da li je problem ako dete ne pokazuje prstom sta zeli….? Nase dete od 20 meseci je zivo…veselo…prica mama..tata…baba…cica..deda…sve sto zeli vodi nas do toga….jasno stavlja do znanja kada hoce napolje..ili voznju biciklom…voli i decu…ne boji se ljudi…ceka ih po ulici pa im pruza ruku da hodamo zajedno…puno vremena provodi u prirodi…jednostavno ne voli zatvoren prostor…sve ga zanima..Ali da pokazuje prstom to jednostavno ignorise…nece ni da kaze pa pa…Da li je to neki problem..ili se jednostavno moze prepisati tome da je dete za to nezainteresovano…Odaziva se i na ime…Gleda u oci kada mu se obracamo…
Mislim da zaista ovo što ste opisali NIJE za brigu.
da li djeca sa autizmom volr da se gnjave
Poštovani,imam sina starosti 6 godina i 3 meseca.Kao mladji je izbegavao kontakt očima,ali se to tokom posete ergoterapeutu saniralo,kao što se popravilo i držanje olovke,makaza i pribora za jelo.Prvu reč je kazao sa 6 meseci,a do dana današnjeg naučio abecedu,savladao znatno bolje srpski,nego nemački jezik kojeg treba znati jer ide u vrtić u Nemačkoj.Posecuje i logoraša u zadnjih mesec dana ali ne sarađuje kao sa ergoterapeutkinjom i profesorom nemačkog.Problem u vrtiću je sto između ostalog iznenada bez razloga udari drugo dete svojim se pre toga lepo igralo. Mnoštvo stvari moraju biti na tačno određenom mestu u stanu.U suprotnom,vraća ih tamo gde inače stoje.Nisam sigurna da li to upućuje na to da je autistican.Molim vas za odgovor.
Savet je jednostavan – vreme je za psihologa!
Poštovani,
imam sina od 24 mjeseca, ne prica, brblja vrlo cesto, aktivan je, voli biti napolju, dobro i raznovrsno jede. Igra se sa igračkama, Sa odraslima se igra uspostavlja kontakt ocima, u kontaktu sa dijecom potrebno mu je malo vremena da se prilagodi, pa se onda krene igrati, inace rijetko je sa djecom. Kad mu nesto treba odvede nas do datog predmeta i kaže ,,daj“. Odaziva se na ime, posluša cesto kada mu kažemo da nesto ne dira,ali ima i trenutaka kada nastavi po svom. Nekada na zabrane histerise. Jako me brine sto ne priča. Pedijatar nam je rekao da do 2.5 godina sacekamo, pa ako ne bude pricao, uputice nas dalje. Molim za Vaš savjet. Hvala!
Mislim da, ako u narednih 4 do 6 nedelja NE bude napretka u govoru, treba zakazati i obaviti pregled logopeda.