Važno je imati na umu da je vaše dete zainteresovano za proces u koji ste oboje uključeni, a ne u rezultat tog procesa. Uživa u brisanju stola, ali njegov cilj nije suv sto. Jedna majka na predavanju za roditelje postavila je pitanje o tome kako da reaguje na vodu koju njeno dete prosipa; morala je prvo da razmisli kako da privuče njegovo zanimanje za aktivnost brisanja stola. Mogla je da isproba nekoliko mogućnosti: da pogleda u prosutu vodu sa prenaglašenom pažnjom i koncentracijom, koristeći govor: „O-o-o, vidim ovde nešto prosuto“, ili da sama uzme sunđer i veoma pažljivo i metodično pokaže kako da se obriše prosuta voda, koristeći pokrete sleva nadesno i odozgo nadole. Montesori je ovakve precizne odgovore odraslog nazivala „tačkama interesovanja“. Upravo ove tačke interesovanja uvlače decu dublje u aktivnost u koju su se uključila ili ih vraćaju u nju nakon što su izgubila koncentraciju: poslednja kap vode iz bokala dok se sipa, mali komad sira preostao na seckalici, trunka brašna na oklagiji, ili drška cveta koja jedva doseže do vode u vazi. Tačke interesovanja pomažu detetu da razjasni izazov u aktivnosti. Postavljanje izazova u aktivnosti je motivator da se cela aktivnost izdrži do kraja i zatim ponovi. Ukoliko, međutim, tačke interesovanja ne uspeju da ožive njegovo interesovanje, još uvek je važno da dete vidi da je radnja završena. U našoj anegdotskoj situaciji, odrasla osoba jednostavno uzima sunđer i završava radnju za dete.
Verbalizovanje onoga što radite često pomaže da se dete usredsredi, zato što je jezik za njega tako moćan. Mogli biste reći: „Sada ću da obrišem sto. Gledaj.“ Zatim nastavite sa brisanjem. Detaljnije ćemo razmotriti motivacionu ulogu jezika u samoformiranju deteta u devetom poglavlju. Nakon što pokažete vežbu iz svakodnevnog života i kada vaše dete počne da je primenjuje sa koncentracijom, morate biti pažljivi da ga ne prekidate. Ponekad je to odraslima, čak i obučenim Montesori učiteljima, teško. Kao što je kazala jedna Montesori učiteljica iz Zajednice mlađe dece: „Za mene je preveliko iskušenje da im previše pomažem. Osećam da bi trebalo da radim nešto. Dolazim iz sveta u kome sam obučena da neprestano budem aktivna.“
Ipak, suština saradnje je davanje i uzimanje. Kada se jednom uspešno uspostavi veza između deteta i materijala, odrasli mora da se povuče i ostavi dete da radi na miru. Volja i koncentracija deteta su još uvek veoma krhki tokom prve tri godine. Ako ga prekinete bez potrebe, njemu je veoma teško da se vrati na aktivnost. Ako je u potpunosti angažovano, a postoji još nešto što želite da mu pokažete, pokušajte da sačekate drugu priliku. Odrasli su često iznenađeni kada otkriju da čak i pohvala predstavlja ometanje za malo dete udubljeno u rad.
Ipak, kao što smo napomenule u drugom poglavlju, komentarisanje ili aplaudiranje zbog uspeha koji je dete postiglo može da prekine njegovu unesenost u doživljaj i skrene mu pažnju na vas. Osim toga, roditeljsko navijanje, ukoliko je preterano, može da ometa samostalnost deteta i da doprinese očekivanju publike čak i za uobičajena postignuća. Ako vaše dvanaestomesečno dete veoma pažljivo prespe svoju kašiku vode iz malog staklenog bokala u malu čašu bez prosipanja, možete podeliti njegovo zadovoljstvo ovim uspehom jednim toplim osmehom. Ovako blag odgovor pokazuje da ste srećni zbog svog deteta, zato što znate da je ono srećno. Niste srećni zato što je vaše dete „superbeba“. U bilo kom uzrastu, razvijanje preuveličane slike o sebi vremenom vodi ka izolovanosti i usamljenosti.
Naš cilj je da pomognemo deci da cene činjenicu da su jedinstvena bića, i nama dragocena. Istovremeno, želimo da shvate da su i sva druga ljudska bića jedinstvena.
Odlomak iz knjige “Montesori od početka (dete kod kuće, od rođenja do treće godine)”
Lin Lilard Džesen, Pola Pouk Lilard (autor) ,Anđelija Jočić (prevod)
Izdavač: ProPolis Books
Ogroman i svevremen doprinos svim budućim roditeljima, vaspitačima, pedijatrijskim tehničarima, dadiljama i svima koji provode vreme sa bebom do njene navršene tri godine. Svima kojima je stalo da uspostave zdrav, trajan i odnos pun poverenja i uživanja sa svojom decom. Edukativni principi Marije Montesori prilagođeni bebama. Vodič za odgajanje smirene, sposobne i samopouzdane dece.
Veoma interesantan period detetova razvoja,u kojemu smo više bojažljivi i spremni radi sopstvenog mira da ograničimo slobodu novoformiranoj ličnosti njegovom veličanstvu-detetu.
Nažalost objektivne okolnosti u masi slučajeva dovode do ignorisanja želje „pobednika“pa se isti pokušava čuvati na bazi posedovanja amajlije te kao suvenir ostavlja na „sigurnom“prostoru. Ta naša nesvesna ograničenja su već prvi znakovi vaspitanja, koji se kod deteta očituju kroz želju o imitiranju,i istovremeno se u malim glavicama cementira alarm koji ukazuje na zabranu,što u daljnjem životu ćini deo svesti „šta se sme a šta ne“. I umesto da se nastavi sa blagim zabranama i naravno pohvalama ,kada se za to stvore uslovi,mnogi roditelji „padaju“u emocijama i nastavljaju vaspitanje u duhu ,rano je za veta,čime ostavljaju ,slobodu mladom umu da sam odlučuje.