Luft

Da se upoznamo. Zovem se Tatjana. Mama sam dvoje djece, ćerki od 5 i sinu od godinu i po’. I sutra imam prvi slobodan dan unazad dva mjeseca. 23:30 je, ustala sam se iz kreveta u kom mirnim snom spava energični bebac koji bi na dnevnom nivou oborio i deset alpinista.

Moram da pišem, jer to je moj luft za dušu i tijelo. Jedini koji imam unazad 5 godina. Nadam se još nekom sredstvu i načinu za opuštanjem kroz dvije godine. Kada me ovaj mališa ne bude u suzama ispraćao preko praga kao što to čini svakog jutra kada krenem na posao.

Imam par trikova za izvući se gotovo neopaženo. Ne upale svaki put. Tačnije, u zadnje vrijeme ne pali ništa. Čim vidi da me nema pored njega kućom se zaori pjesma koju prate suze krokodilske. Ne mogu ja to da slušam. U kojoj god da sam fazi i kako god kazaljke bile postavljene dođem i zagrlim svoje uplakano mače. Zna da idem negdje bez njega i da me pola dana neće biti. Vidio je očešljanu maminu kosu i našminkano lice. Ispeglanu košulju i suknju koji nisu ni nalik pidžami koja na njega djeluje smirujuće. Osjeti negdje da bih najradije sjela pored njega dok pije svoju jutarnju dozu mlijeka, a ja kafe kojim se kucnemo i nazdravimo novom početku dana, te mrsila plavu kosicu, dok se on dvoumi da li da ustane ili još malo sklopi okice. A onda upotrijebim neki od trikova za zamajavanje i zbrišem iz kuće na prstima. Sa sve željom koja mi stegne srce i pogura vodu na oči. Da ostanem.

Znam kako izgleda luft. Tačnije, rado ga se sjetim. Posebno mi je plastičan pred očima kad mi suprug zamaše jednim od svojih načina za luftiranje ispred nosa. Nonšalantno. Ni ne zna da je to kao kad zamašeš djetetu čokoladom ispred očiju punih želje za istim, a onda oguliš onaj omot i alavo strpaš cijelu u usta. Prvih par godina ispred sebe imaš dijete koje se baca u histeriju zbog toga, a onda dijete koje zna da čokoladu neće dobiti, koje na kraju postane dijete koje smišlja plan kako da ti se osveti jer zna da će takva čokolada jednom biti njegova. To sam dijete od glave do pete.

Reče on meni skoro: ,,Da nemam luft s vremena na vrijeme, poludio bih”. Ja ga gledam s nevjericom, te priupitah da li je svjestan da ja zadnjih pet godina nemam luft? Usput zahvalih Bogu što me tako sazdao da sam izdržljiva k’o Kineski zid. Malo oronula pod zubom vremena, ali i dalje stojim i vidljiva sam s Mjeseca.

A da li bi poludio? Da godinama ima isprekidan san, briše nečije suze zbog milion neznanih razloga. Da  se jutrima budi sa pijetlovima i ne sjeća se kako je to spavati do podne od čega zaboli kičma. Da sprema tri vrste doručka za tri tipa ljudi u sopstvenoj kući. Mijenja pelene, pere raznorazne sadržaje sa nečije guze barem desetak puta dnevno. Da kuva dok ga neko čupa za nogu, pali i gasi šporet, vadi prljavo posuđe iz mašine, lomi domaća jaja iz frižidera, penje se na kuhinjski sto pokušavajući da uvali kašiku u džem i razmaže ga kao kremu po sebi i okruženju, dok mu drugi član familije postavlja pitanja o Bogu, smrti, životu i smislu istog, te dok po milioniti put odgovara zašto nećemo živjeti u Kini bez obzira na to što se tamo šiju divne haljine. Čekaj da uhvatim vazduh. Pa dok nahrani gladne i one koji nikada nisu gladni, strpa ponekog člana u krevet, radujući se pri tom kafi na miru, a onda navali na sređivanje kuće. Stavi vodu za kafu zamišljajući se kako bulji u jednu tačku i mentalno se relaksira. I kada, obavezno, u momentu kada omamljujući miris kafe zagolica maštu i nozdrve čuje mrmljanje iz spavaće sobe. Ili plač. I shvati da od kafe PONOVO nema ništa. Tako prođe i popodne koje je slično prvom dijelu dana. A onda dođe veče. Kada se ponada da bi imao pomoć od nekog odraslog. Koji uglavnom ima obaveze u to vrijeme. Veče u našoj kući izgleda kao spoj interaktivne radionice i rudnika. I kada konačno svi zaspu, kada ima vrijeme za sebe, shvati da je toliko umoran da je sposoban samo da se vrati u krevet pored malog alpiniste. Razmišljam da mu ne bih morala predati cijeli svoj dan. Možda samo veče. Pa da pati k’o patika za svojim luftom. Dok se ja negdje luftiram da ne poludim.

Možda bi poludio. A možda i ne. Vjerujem da će prije djeca porasti i postati samostalna nego što ćemo to saznati.

Ponovo imam svoj posao na kom provodim dobar dio dana. Gdje su upregnuti svi moji mentalni kapaciteti. To mi je jedan vid lufta od kuće i obaveza koje me prigrle čim kročim preko praga. A koje započinju sa dva zagrljaja, vragolastim smješcima, odnedavno i pitanjem ,,mama, jesi li umorna?”, a onda maratonskim trkama sa preponama. Još kad bih nekada imala kome da predam štafetu i ostanem da se malo izluftiram dok neko drugi panično trči do cilja i kida traku koja označava kraj trke. A ja mašem sa pola staze i dajem mentalnu podršku.

Gledam ja onu čokoladu s početka priče i smješkam se. Onako kako to rade oni koji planiraju osvetu luftom. Doći će i taj dan.

Do tada imam ovaj sat noću, olovku i papir. Isteklo je vrijeme za luft. Laku noć.

Napisala: Tatjana Kuljača, autor bloga Mamizam

Podeli:

Komentari

  1. Neki mudar covek rece kako su zene uvek bile, a I bice, superiornije nad muskarcima, pa ne razume zasto se toliko bore za ravnopravnost sa njima (kad uopste nisu na istom nivou). Sta je majka, tj. zena u stanju da obavi u toku jednog dana kod kuce sa malom decom, to muz ne moze ni da zamisli. Prvo, jer mnoge stvari ne bi ni uocio da treba da se urade (a treba), niti da deca imaju neke dodatne potrebe, osim onih ustaljenih, a drugo jer on pola tih stvari “odradjuje” na neki svoj nacin. Najgore od svega, ako I uskoci koji dan da zameni mamu, to je kratkorocno I opet ne sagledava kako je to kad sve to radis u kontinuitetu, godinama! A njemu nije tesko da uz dreku napusti kucu (mislim deciju), jer se to obicno I ne desava. Vristi se samo kad mama pokusava da izadje iz iste. Nju onda muci savest, vraca se sto pre, vezana je za decu, voli ih vise no sebe. Voli ih I otac, ne kazem da nije tako, ali majke su majke, I to je I krst I nagrada, sve zajedno. Ko zna, zna, ko ne zna, ne vredi objasnjavati. Veliki pozdrav I hvala na tekstu u kome sam nasla podrsku, ali I ideju 😉

    Odgovori na komentar

Ostavite komentar (Vaša mail adresa neće biti objavljena)

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Molimo Vas za pitanja pedijatru umesto Komentara koristite našu kontakt formu PITAJTE PEDIJATRA