Poštovani,
molim za Vašu stručnu pomoć i podršku, s obzirom da sam se našla u situaciji da više ne znam reagovati, a radi se o problemu vezano za školu. Naime, dijete ima 8. 5 godina i pohađa treći razred osnovne škole. Za njega svi, pa i učiteljica, kažu da je nadareno dijete. Dosta toga zna i mimo školskog gradiva i ima veoma široka interesovanja (sport, jezici, muzika, crtanje. . . ). Dakle, rekla bih kao majka, radi se o jednom veoma radoznalom djetetu, koje od najmanjeg uzrasta neumorno ispituje i traži odgovore.
Zbog te njegove radoznalosti stalno traži nova i šira znanja nego što mu školski nastavni programi mogu ponuditi. I to je od početka problem u školi, jer baš zbog toga od učiteljice stalno traži dodatne informacije i podatke, koje ona kad joj vrijeme dozvoljava i daje. Međutim, problem nastaje kad nedostatak vremena ili drugih resursa, učiteljica ne može adekvatno da odgovori na njegove upite. Zbog toga joj često prekida čas pitanjima i privlačenjem pažnje na druge načine. Inače, jako je vezan za učiteljicu i najviše od svega bi volio da je to samo njegova učiteljica i da svo vrijeme posvećuje samo njemu. Meni je sasvim jasno da je takvo ponašanje neprihvatljivo i do sada sam i previše puta bila na raportu kod učiteljice zbog toga. Pokušavala sam na razne načine da djetetu objasnim da se ne može i ne smije tako ponašati u školi (pričati na času i izvoditi sitne dječije vragolije radi privlačenja pažnje), ali jednostavno mi ne polazi za rukom.
S druge strane, učiteljica pokušava biti fleksibilna, a znam da i njoj to predstavlja veliki problem. Kako mi je rekla, pokušala je na razne načine da ga smiri na času, ali jednostavno ne ide. Najnoviji momenat je da se navodno malo primirio na času kod učiteljice ali ga je nastavnica engleskog jezika poslala u ćošak jer nije čuo šta je rekla da treba uraditi pa ju je pitao. Dijete nije htjelo da ode u ćošak, rasplakalo se i sjelo na pod. Kaznu je shvatio kao poniženje i izdaju nastavnice jer je samo pitao šta treba raditi.
Zbog svega je nastala prava drama, ja sam ponovo pozvana u školu na razgovor, što i nije neki problem. Problem su djetetove emocije u vezi svega toga. Okrivljen je i kažnjen i smatra da je to nepravdeno te je sve pozitivne emocije prema nastavnici pretvorio u negativne. Svejsna sam da je to reakcija zbog ljutnje ali ne znam kako postupiti! Učiteljicu i nastavnicu je počeo smatrati izdajicama izdale su njegovo povjerenje! ).
Zbog svega molim da mi odgovorite šta u ovoj istuaciji mogu uraditi! Kako privoliti dijete da na času ne priča! Kako mu objasniti da i odrsali ponekad pogriješe! Kako ispraviti učinjenu štetu i spriječiti dalju u vidu psihičkih i emocinalnih posljedica za dijete!
Hvala unaprijed na odvojenom vremenu i odgovoru.
ODGOVOR NA PITANJE >>
