Deca se vrlo često ne slažu s roditeljima, a to je najviše izraženo u pubertetu i tim kritičnim godinama za svako dete. Brojne studije kažu da sve potiče iz ranog detinjstva, pa tako i "talenat" za laganje.
Kao i kod većine drugih problema mentalnog zdravlja, i za nastanak anksioznosti smatra se zaslužnom interakcija genetskih i sredinskih činilaca. Za njihovo sadejstvo je, dakle, „najpovoljnije“ primarno porodično okruženje.
Povremeno se roditelji pitaju zašto njihova, inače voljena i pažena deca, kada se približe punoletstvu, nemaju neki svoj motiv, cilj, ambiciju, ka kojoj bi stremili. Sve je više onih koji su pasivni, dezorijentisani, bez jasnog motiva i cilja.
Još ne znaju da plivaju i da se okupaju sami, ali imaju dres sa prezimenom i uče engleski. Čast izuzecima, koji teško opstaju na pijaci trenerskih i roditeljskih ambicija.
Bilo je to detinjstvo kakvo bi svako poželeo svojoj deci. Baš kao što je Ršum jednom lepo rekao: Odrastao sam na selu, a na selu se rađaju deca ljudi, a ne deca kućni ljubimci, kakav je slučaj sa gradskom decom
Uvek sam verovala da je porodica jedan celina. Sa druge strane sam se čudila kako to da ljudi kada se venčaju nemaju sopstvene sobe. Pre braka smo imali svoju sobu i prostor za sreću, ljubav, tugu I pre svega slobodu i nije mi bilo jasno zašto ta sloboda ...