Poštovani, Izvinjavam se unapred sto ću biti opsirna. Imamo devojčicu od 2 godine i osam meseci i problem sa kakenjem. Kada joj se kaki nikada u kući, bilo gde a ni u vrtiću nece da kaže. U vrtiću se često ukaki u gaćice. Uvek pre toga počne da steže noge, jedino tako i znamo da će početi. Kada to uočimo odmah je stavimo na nosu i uvek je to uz negodovanje i ljutnju sa njene strane. Sa piskenjem nemamo problem ni kući ni u vrtiću, iako ni za to neće da kaže ali kad joj ponudimo da piski odradi to. Pelene smo skinuli pre 6 meseci, nosi ih samo noću i u vrtiću kad spava. Ovo traje u stvari od kad smo skinuli pelene ali sam ja mislila da će proći pa sve do sada nisam pridavala tome puno značaja jer znam i iz okruženja i iz iskustva drugih mama da sa kakenjem to može duže da traje nego sa piskenjem. Ne znam da li je problem psihološke prirode i sve mislim da smo mi ( roditelji) negde pogrešili što smo insistirali i svaki put je kad tako počne stavljali na nosu pa je to shvatila kao neko moranje koje je kod nje stvorilo otpor. Takodje znamo da zna da prepozna kada obavi obe potrebe jer kaže piskila sam ili kaže ja sam se ukakila, vidi mama kako su ukakane gaćice i ja neću više da se ukakim, kako svi drugari kake na nosu. Zbog toga nam je još i teže jer ne znamo kojim pristupom da joj pomognemo, ako ona to sve zna i razume čemu služi nosa ali jednostavno kad treba da uradi ona uradi sve suprotno. Ima i sestricu od godinu dana prema kojoj u poslednje vreme često iskazuje ljubomoru, ne da joj ništa od igračaka, ponekad se poigra sa njom ali to kratko traje. Možda joj se to sve skupilo, polazak u vrtić, nosa, beba u kući. . . Ne znam. Hvala mnogo.
Potpuno je jasno da JESTE "psihološki" a ne zdravstveni problem!
Osim strpljenja i upornosti, NIŠTA ne može, a i ne treba da se radi.
S poštovanjem,
Specijalisti pedijatrije
dr Tatjana Vukomanović i ass. dr Goran Vukomanović
Copyright © 2023.
Moj Pedijatar