Poštovani, moj sin ima malo jače od tri godine. Vrlo je živahan i radoznao, sto me veoma raduje, ima veliki fond reči za svoj uzrast. Problem je u tome što sam ja u početku živela u zajednici kod sada već bivšeg muža skoro do detetove prve godine i bivši suprug kao i njegova majka su mu od početka popustali, kasnije sam se razvela. Vratila sam se u svoju kuću sa detetom kod svog oca koji je tu do skoro živeo sa svojom drugom ženom, posto mi je majka pre toga preminula, pa je on požurio da ne ostane sam. Tu počinje moja prava agonija. Maćeha se u početku ophodila i prema meni i mom detetu lepo, kada sam posle porodiljskog počela da radim, ona ga je čuvala posto nije tada još bio prohodao da BiH ga dala u jaslice. Dok sam ja bila na poslu ona ga je čuvala i vaspitavala u cilju da sluša samo nju. I vremenom dete i pored mog truda i posvećivanja pažnje se prosto preterano vezalo za nju zato što sam ja prepodne bila na poslu, a posle posla mi je uvek ostajalo još nešto da završim za posao. Ali uvek sam se trudila da mu se posle toga posvetim, da se poigramo, da mu crtam, da se igramo plastelinom, ali je došlo do te mere da kada ona krene negde, on neće da ostane samnom, place za njom , jedva ga smirim. Ja sam se skoro verila, imam podršku verenika , tako da je u početku bilo super sve sa njim dok ona nije učestalo dolazila kod nas, i nagovarala ga da bude nemiran samo kod nas, a samo nju da sluša. Došlo je do toga da sam ja na kraju sa živcima, a i verenik je, i ne znam koliko će još da trpi njegovo ponašanje. Očajna sam. Ne znam šta da radim. Poludecu više. Unapred hvala
ODGOVOR NA PITANJE >>