Imamo sina od tri god. Spavao normalno do druge god otprilike, bio na dohrani, sam se uspavljivao u krevecu, nikad trazio nije da se ljulja. Od druge god katastrofa. Jedno vece spava, narednih 10 ne i tako u krug. Budi se za vodu, da piski, ili se probudi u sred noci i trazi da se igra i da je dobro jutro. Objasnjavamo 100x da nije jos jutro, da je mrak, ne vredi. A nije naspavan vidi se, legne nekad u 21 orobudi se u 6h, a nekad legne u 19 ustane jedva 7h, tako da nema pravila, ali spava 10-12h sa popodnevnim spavanjem, kad spava. Jako emotivan, previse, tantrume imao jako dugo, sad nema klasicne tantrume ali bacaka se i place kad mu nije po volji. Ukratko jako tezak karakter, jako tezak za bilo kakvu saradnju. I kaznjavamo i pricamo, dobije po guzici samo kad je nesto opasno u pitanju a on uporan da nesto dira ili uradi. Mnogo strpljenja i pricanja i ne vredi. Dok ne istera svoje u stanju je dva dana da trazi. Bili smo kod psihologa, psiholog je rekla da su ti tantrumi normalni da ne brinemo samo da istrajemo. Prestali su tj ne traju dugo, ovo sto sad radi sto malo se bacaka i vristi iz petnih zila je za nas sad pesma. Medjutim ne zelimo da budemo razmazenko koji dobija sve sto pozeli, ali daleko daleko od toga. Naravno da popustimo za neku sitnicu, nesto sto ne utice na bitne stvari u razvoju i vaspitanju. Medjutim tesko mu se postavljaju granice. Pustimo mu crtani i trazi jos jednu epizodu kazes mu ok jos jedna i nema vise idemo u krevet (gleda ukupno 30-40min a mislim ni toliko nisam merila vreme, za ceo dan toliko naravno, znaci par min ujutru, pa popodne pre spavanja i uvece i to je to). Eto to je jedan primer gde on trazi jos i jos, i naravno isplace se histericno jer samo tako jedino i place i onda se smiri. Ali za sve tako radi. Tu nema da se nauci da svaki x ne odustajemo i nece dobiti svoje i on uporan da opet pokusa, ispituje dokle cemo istrajati i reagovati.
Evo sad nova faza zbog koje se najvise javljamo ovim putem i trazimo pomoc.
Sad je poceo da se tesi hranom (inace slabo jede, nije da ne jede ali moras da ga pitas, da ga molis nekad da sedne i doruckuje, nekad trazi i sam, oseca on glad nego ne zeli da propusti igru), i sad kad god treba da se spava govori da je gladan. E jedino za to place tuzno bez histerisanja, ume da se bacaka ali obicno glumi kao da nikad jeo u zivotu nije, kao da ga drzimo gladnim. Ja mu kazem jedi i idemo na spavanje, pitam ga jel si sit, nemoj posle da kazes gladan sam. I onda kad se najede idemo peremo zube ili ako je podne dam mu da izabere igracku da ponese koju zeli i da krenemo. Legne i pocne izbegavanje sa trazenjem hrane. I to tako tuzno i stresno. Moja greska prva 2x popodne sam mu dala da jede iako je vec jeo malo pre spavanja. Misleci da mu je skocio apetit, da se nije najeo jer je posle toga hteo da zaspe. E sad je problem poceo i nocu i danju, probudi se i kaze gladan sam a lepo je vecerao (nije gojazan, taman je mozda i mrsaviji, ni gram viska nema). Uzasan problem imamo sa spavanjem vec god dana, ali ovo sa hranom mi se nikako ne dopada. Ne damo mu ali moramo da ustanemo jer sile nema da zaspe, toliko place da ne moze da se utesi nicim nikako ni muz ni ja ne uspemo.
I probali smo savete dr da ima medu za spavanje s kojim se ne igra danju znaci samo da ga vidja za popodnevno spavanje i uvece, cak ga je nosio u vrtic i nista jos gore, kako vidi kod kuce ili vrticu tog medu krece plakanje neutesno. Znaci mozemo 1x da probamo na neki nacin da ga odvedemo u krevet eventualno 2x, treci dan vec pocne ista prica, zna da je spavanje i nece. Uvece legne buni se uvek po malo ali nije strasno, iako ima iste rituale sve isto bez promena, ne vredi. Ali popodne nikako bez velike drame, kad ne spava onda nervozan do spavanja. Uzasno bude nervozan, znaci nije izbacio dremku jer ne moze bez nje da izdrzi. Tako da nekad spava popodne nekad ne (samo sa mnom ili tatom). Znamo mi po knjigama da treba sam da spava itd. Evo i nas dvoje smo spavali sa nasima do 3, 5-4 god pa nam nista ne fali, niti smo imali problem oko razdvajanja. Hoce bez mene kod baba i deda da sedi preko dana, moze bez mene to nije problem. Niti mi smeta sto nece sam da spava proci ce i to nece doveka biti mali
nismo jos culi da nekog mama i tata uspavljuju u prvom razredu. Ali to sto nece da spava nam je nocna mora. Sve zivo smo probali, bukvalno sve i od strane dr i nesto sami smisljajuci, ama bas nista. Eto i price za laku noc citamo, ma nista nece jednom sve trazi jos, dopustimo sve po max 2x on opet jos trazi i nikad zadovoljan.
Jel ste u praksi imali ovakve slucajeve spavanja i generalno ponasanja! I sta raditi sem price i kazni koje pomazu privremeno! Bilo kakav savet iz iskustva, mozda nam eto nije nesto palo napamet da probamo a da upali.
I jos jedno pitanje za vrtic. Krenuo u vrtic prosle god znaci tek par meseci ide. Teza adaptacija, non stop bolestan pa vise ne ide nego sto ide. Spoji ned dana, retko kad dve ned, pa 7-10 pauza dok ne ozdravi kako treba, vuce dugo sline i kasalj. Inace ovako je zdrav, nema nekih problema ziv i zdrav. Medjutim kazi emotivno dozivljava kad treba da se spava, kako vidi spustanje kreveta haos. Zovu nas jer trenutno ima ko da ga preuzme u 12, uskoro necr imsti. Rekla sam da ne zovu da istraju, ali kazu ne mogu da ga smire emotivan je jako. Prpblem je sto tamam se navikne do 12 i onds kad probsmo da ga ostavimo na spavanje postane opterecen. Onda posle ni do 12 ne uzivs tamo nego je pod stresom. Ponavlja od kad ustane kuci do uvece necr j vrtic nece u vrtic nece da spava. Da li vi savetujete da ipak mora pa makar na silu! Posto sam razmenila iskustva sa mamama koje su pricale i sa pedijatrima i sa psiholozima. Misljenja su podeljena. Ja ne bih rekla da ce kod njega ovo ici na silu sa pozitivnim efektom. Hvala izvinjavamo se malo je duza poruka
ODGOVOR NA PITANJE >>