Ja sam samohrana majka, ali radije koristim izraz Supermama jer mi se uobičajeni naziv za same majke ne dopada. Ružan mi je, eksplicitan a neadekvatan.
Rekla bih da je čitav naš život satkan od izazova. Što bi rekao Nil Volš, "život počinje tamo gde se završava naša bezbednosna zona". Problem je samo što je svima nama, pa i meni, često lakše da zažmurimo i zaobiđemo izazove umesto da zaista živimo taj je...
Ja sam samohrana majka. Pošto mi je taj naziv uvek bio mnogo ružan, jednog lepog dana sam odlučila da postanem Supermama. Zato što same majke to i jesu, supermame sa mnogo ruku koje sve rade same.
Nakon završetka operacije zvane razvod, stasala sam za psiho-fizičku rehabilitaciju. Za odlazak na pusto ostrvo, da pasem travu, meditiram, ližem rane i morsku so sa sebe. Da ne razgovaram ni u prezentu, ni futuru, ni pluskvamperfektu, aorist da batalim, ...