Da li vaše dete ponekad pojede nešto što je palo na pod? Ima li ono dan bez treninga, časova slikanja i horskih proba? Ako je tako, vi ste član kluba beta-roditelja.
Sve češće vidim roditelje koji pate. Osećaju krivicu zbog nemogućnosti da postignu ono što misle da bi trebalo da urade jer stoji činjenica da imaju puno posla i drugih obaveza, mnoštvo pomodarski nametnutih dečijih vannastavnih i zabavnih aktivnosti. ...
Šta i kada tinejdžeri prećutkuju svojim roditeljima? Koliko je opasno kad sami pokušavaju da reše problem kom nisu dorasli? Niz je pitanja u ovom osetljivom uzrastu i neretko roditelji nisu sigurni kako da reguju.
Mi, odrasli, previše se trudimo da vaspitavamo decu u zaštićenoj sredini. Želimo neprestano da ih nadgledamo kako bismo ih zaštitili od bolnih iskustava. Želimo da deca odrastaju onako kako smo mi zamislili.
Disciplinovati dete ne znači da ga treba kazniti, već poboljšati i ispraviti njegovo ponašanje jer tek tada može odrasti u psihički i socijalno stabilnu odraslu osobu.
Od kako se rode, naše bebe izložene su promatranju, merenju visine, težine... Sve se gleda, i koliko su pojeli, popili, šta smo novo od namirnica uveli, kada su progovorili, prohodali....
Da li su vaša deca konstantno na vama i vuku vas za ruku svaki mogući trenutak kad sednete pa i kad nešto radite? Igrati se, igrati, skakati, plesati, slagati kockice, čitati priče... a vi biste najradije legli i zaspali.