Uvek sam želela da ima psa ali naš tempo života nije se uklapao sa tim. Imali smo jedan pokušaj moja primarna porodica i ja ali se to nije najsjanije završilo. Onda je došao, odnosno došla Pupi.
Zaleđeno decembarsko veče. Izlazim da dočekam ćerku, njen otac treba svakog trenutka da mi je doveze. Usput iznosim kesu sa đubretom, toga imamo stalno. Neverovatno, kad god izlazim ja iznosim nekakvo đubre.
Uvek sam bila druželjubiva… Možda i previše. Čak brljiva... Nije ni čudo što uglavnom svi znaju sve o meni samo ako pročitaju moje tekstove. Lako sam sklapala poznanstva. Kasnije prijateljstva. Prijatelji su mi uvek bili različitih godina i stariji deceni...
Primetili ste da vaše dete nije isto otkako ima novog prijatelja - većinu vremene je tužno, povučeno ili besno? Saznajte da li uzrok leži u novom prijateljstvu i šta bi trebalo da učinite u toj situaciji.
Postoje mnoga iskustva u vezi sa porodilištima, svako od njih je doživljaj veliki. Tako i moj, pardon, moji doživljaji, iskustva. Moja su baš lepa, prijatelji kažu smešna i zabavna. Postoji tu i jedna drugarica iz porodilišta i naše priče o porođajima....
Ne pitaj je za novosti. Kad iza njenog blagog osmjeha, od čekanja umornog, osjetiš tugu. Znam da je boli baš svaki put kad obgrli praznu utrobu i pusti pluća da se stegnu. Jecaj da uguše.
Ne propustite ovaj kratki, ali prelepi video o prijateljstvu između devojčice i njenog Sneška Belića. Pokažite ga svojoj deci, jer za razliku od mnogih današnjih crtanih filmova, ovaj će ih ponešto i naučiti!
Noćas nisam spavala dobro. Sanjala sam sebe na ulicama Pariza.
U koncertnoj dvorani. Na stadionu. Sanjala sam sebe na ulicama Bejruta. U Damasku i u Bostonu.