Deca u japanskim školama rade nešto što bi kod nas bilo krajnje nezamislivo - oni sami čiste svoju učionicu, metu i brišu podove, peru prozore, sami poslužuju hranu i nakon obroka peru posuđe.
Većina dece raspameti se kada padne kiša. Nema veće sreće nego skakati po baricama. A japanski arhitekti su zaključili da, ako postoji mesto gde bi deci sve trebalo biti dopušteno i gde bi trebali uživati u dečjim stvarima ne zamarajući se zbog mokrih cip...
Da li ste znali da su, prema najnovijim istraživanjima, učenici iz Japana među najboljima na svetu u čitanju, pisanju i računanju? Šta je to što školski sistem u Japanu čini tako posebnim i drugačijim od ostatka sveta, i čemu on to sve može da nas nauči?...