Verovatno ste pomislili da bi roditelji to već trebalo da rade , zar ne? Ali nije baš tako, sudeći prema rezultatima skoro obavljene ankete.
Oko 80 odsto mladih ispitanika u studiji reklo je da su njihovi roditelji bili više zabrinuti za njihovo ostvarenje ili sreću nego za to da li njihova deca vode računa o drugima. Štaviše, sagovornici su u proporciji tri prema jedan izjavili da su im roditelji više mare za to da imaju dobre ocene, nego da li pokazuju brigu prema drugim članovima zajednice .
Vajsburd i njegovi saradnici su sastavili listu preporuka koje roditeljima mogu pomoći u tome da od svoje dece stvore brižne, ugledne, odgovorne odrasle osobe. Zašto je ovo važno? Važno je ako želimo da naša deca budu moralni i čestiti ljudi kad odrastu.
„Deca se ne rađaju kao dobra ili loša, i nikada ne treba odustajati od njih. Njima su samo potrebni odrasli koji će im pomoći da postanu brižni, puni poštovanja i odgovorni za svoju zajednicu u svakoj fazi njihovog detinjstva „- složili su se istraživači.
Stavite brigu za druge na prvo mesto
Zašto? Roditelji imaju tendenciju da pridaju važnost prvenstveno sreći svoje dece i njihovim dostignućima. Ali deca treba da nauče da balansiraju između svojih potreba i potreba drugih, bilo da je to prebacivanje lopte saigraču ili odluka da se bore za prijatelja koji je zlostavljan.
Kako? Deca treba da čuju od roditelja koji brinu o drugima, da je briga za druge prioritet. Rezultat je sledeći- deca onda imaju visoko razvijenu empatiju, i ostaju dosledni svojim obavezama čak i kada ih ne žele. Na primer, pre nego što deca prestanu da odlaze na treninge ili na probe benda ili žele da prekinu druženje sa nekim, trebalo bi da ih roditelji zamole da razmotre svoje obaveze prema grupi, klubu ili bendu i ohrabre ih da rade na rešavanju problema koji ih čine nezadovoljnim, pre nego da odustanu.
Umesto da kažete svojoj deci: „Najvažnije je da si ti srećna,“ kažite „Najvažnije je da si ti ljubazan i da si ispravno postupio.“
Proverite da li se vaša deca starijima uvek obraćaju s poštovanjem, čak i kada su umorni, pod stresom, ili ljuti.
Naglasite da vredujete brižljivost kada ste u interakciji sa drugim značajnim odraslim osobama u životima vaše dece. Na primer, pitajte profesore da li su vaša deca dobri članovi zajednice u školi.
Pružite im priliku da vežbaju brižnost i zahvalnost
Zašto? Nikad nije kasno da postanu dobre osoba, ali to se neće dogoditi samo od sebe. Deca treba da vežbaju brigu o drugima i zahvalnost za one koji brinu o njima, kao i da doprinose boljitku životima drugih ljudi. Studije pokazuju da ljudi kojima je prešlo u naviku da izražavaju zahvalnost, imaju veće šanse da budu od pomoći, velikodušni, saosećajni, i da lakše praštaju – a samim tim su im veće i šanse da budu srećni i zdravi.
Kako? Učenje da budu brižni i pažljivi je kao učenje nekog sporta ili vežbanje sviranja instrumenta. Dnevno ponavljanje, bilo da je u pitanju pomoć prijateljima sa domaćim zadacima, pomoć roditeljima u kući, ili ispomoć nastavniku, razvija naviku saosećanja. Svakodnevna vežba čini čuda.
Nemojte nagraditi svoje dete za svaki čin predusretljivosti, poput rasklanjanja stola. Sasvim je očekivano da nam deca pomažu u kućnim poslovima, kao i prijateljima i susedima u nekim drugim, dvorišnim poslovima, i zato treba nagraditi samo neobična dela dobrote.
Razgovarajte sa svojim detetom o dobrim ili nemarnim delima koje vide na televiziji i o pravednim i nepravdnim delima u kojima se mogu zadesiti kao svedoci. I kroz takve razgovore utvrđujete gradivo.
Napravite dnevni ritual zahvalnosti, nije važno vreme, neka to bude za vreme večere, pre spavanja, u autu, ili u gradskom prevozu. Zahvaljujte se za one koji doprinose nama i drugima i čine nam život boljim i lepšim, na velike i male načine.
Uključite vaše dete u krug brige.
Zašto? Skoro svoj deci je stalo do uskog kruga svoje porodice i prijatelja. Izazov je pomoći deci da nauče da brinu o nekome izvan tog kruga, kao što je novi klinac u razredu, neko ko ne govori vaš jezik, ili ne tako blizak komšija.
Kako? Deca treba da nauče da se usredsrede tako što će pažljivo slušati i pomagati onima u njihovoj neposrednoj blizini, ali i da sagledaju širu sliku i uzmu u obzir tuđe uglove gledanja, posebno onih koji su ugroženi. Tako će shvatiti da njihove odluke, kao što su odlazak iz sportskog tima ili benda, mogu uticati i na druge ljude. Recimo pokolebati ostale članove i učiniti da i oni požele da odu, ili prosto ostaviti tim bez igrača, kada im je potreban. Posebno u današnjem, globalno povezanom svetu, deca moraju da razviju zabrinutost za ljude koji žive u veoma različitim kulturama i udaljenim zajednicama. Probajte ovo:
Proverite da li su vaša deca prijateljski nastrojena i zahvalna svim ljudima u svakodnevnom životu, kao što su vozač autobusa ili prodavačica u radnji.
Ohrabrite decu da se brinu za one koji su ugroženi. Dajte deci neke jednostavne ideje za stupanje u „brižnu i hrabru zonu,“ kao recimo da uteše nekog koga su deca zadirkivala.
Koristite novinske ili TV priče da navedete svoje dete da razmišlja o teškoćama sa kojima se suočavaju deca u drugim zemljama.
Budite jak moralni uzor i mentor
Zašto? Deca uče etičke vrednosti tako što posmatraju dela odraslih koje poštuju. Oni takođe uče vrednosti i razmišljanjem o etičkim dilemama i razgovoru sa odraslima, npr. „da li da pozovem novog komšiju na moj rođendan, kada ga moj najbolji prijatelj ne voli?“
Kako? Biti moralni uzor i mentor znači da moramo da vežbamo iskrenost, poštenje, i brižnost. Ali to ne znači biti savršen sve vreme. Da bi nas naša deca poštovala i verovala nam, moramo da priznamo svoje greške i mane. Mi takođe treba da poštujemo razmišljanje naše dece i slušamo njihove ideje kako bi se oni angažovali za druge.
Pokušajte ovo:
Osmislite zadatak za vaše dete na temu „briga za druge“ barem jednom mesečno. Još bolje, uradite ovaj zadatak zajedno!
Zadajte detetu etičku dilemu za vreme večere ili ga pitajte o dilemama sa kojima se suočava, i zajedno prodiskutujte do pronalaska rešenja.
Naučite decu da upravljanju destruktivnim osećanjima
Zašto? Sposobnost da se brinu o drugima često može biti zasenjena besom, stidom, zavišću, ili drugim negativnim osećanjima.
Kako? Moramo da naučimo decu da su sva osećanja u redu, ali da neka ne treba dadodatno da hranimo, čak naprotiv, da ih se treba što pre rešiti i pobediti ih, jer prosto nikom nisu od pomoći. Deci je potrebna naša pomoć kako bi naučila da se izbore sa ovim osećanjima.
Evo jednostavnog načina da naučite dete da se smiri: neka prvo duboko udahne na nos pa izdahne kroz usta, i tako pet puta. Vežbajte kada je vaše dete mirno. Onda, kada vidite da je uznemireno, podsetite ga na korake za smirenje i uradite ih sa njim. Posle nekog vremena ono će početi da to radi samo, tako da će moći da savlada negativna osećanja i usredsredi se na dobre stvari.
Prevela: Jasmina Jovanović
Izvot: Vašington post/ Detinjarije










Komentari 0