Tuga za kućnim ljubimcem

Kućni ljubimci veliko su veselje za celu porodicu, ali još prilikom kupovine ili udomljavanja životinjice, svi smo svesni da je njihov životni vek kratak. Kada ljubimac ugine, deca mogu veoma teško proživeti gubitak bića koje su smatrali najboljim prijateljem.Zato im moramo pomoći da shvate šta osećaju i kroz kakvo iskustvo prolaze.

Osećaji prilikom gubitka životinje mogu biti zbunjujući. Dubina emocija zavisi i od uzrasta  deteta i  njihovom prethodnom povezanošću sa ljubimcem. Deci treba u svakom slučaju pomoći da shvate kako je u redu da svoje žaljenje iskažu  tugom i plakanjem. Ukoliko i sami tugujemo, u redu je to osećanje  pokazati pred decom, jer ih na taj način učimo da izraze vlastite emocije bez stida  i potiskivanja.

Razgovor
Kao i u svim teškim trenucima, deci treba dati priliku da pričaju o onome što osećaju. Treba im postavljati konkretna pitanja o onome što misle. Da li misle da će se životinjica kad tad vratiti? Šta misle zašto je otišla ili uginula? Kakva osećanja  drže u sebi i šta bi želeli  da njihov pas  ili maca znaju?
Pre razgovora dobro je izabrati neku sigurnu i neutralnu okolinu u kojoj će se dete osećati prijatno  dok govori o sebi i svojim osećanjima. To može biti dnevna soba, dvorište ili park. Razgovor možete planirati unapred ili ga jednostavno započeti ukoliko ga dete samo započne. Deca obično to rade na način da postave neko pitanje, izraze neku tvrdnju ili  otvoreno zaplaču za uginulim ljubimcem.
Takve prilike nije treba  ignorisati sa mišljenjem da će dete samo sve “prožvakati” i za dva dana nastaviti uobičajenom rutinom.

Ponudite utehu i rešenja
Postoji niz načina da se tugovanje za ljubimcem izrazi na zdrav način. Možete zajedno s detetom napraviti  knjigu uspomena na ljubimca u koju ćete zalepiti nekoliko fotografija i pismeno izraziti šta osećate. U taj dnevnik možete upisati i neke pesmice, priče o dogodovštinama ljubimca, crteže i ostale uspomene kao što su ogrlice i slično. Igračke i posudice koje su ostale iza ljubimca zajedno spremite u kutiju  i odložite.
Najvažniji deo kreiranja takvih uspomena je da su one u fizičkom obliku, da ih izrađujete ručno, pa imate prilike razmišljati i razgovarati sa detetom o proteklim događanjima. Kreativan rad oslobađa nakupljene emocije i nudi konstruktivnu aktivnost preko koje se lakše može preboleti smrt ljubimca.

Nakon otprilike nedelju dana…
Važno je nakon nekog perioda ponovno pitati dete kako se oseća. Možda je ostalo još nakupljenih osećanja ili je proces tugovanja prešao u neku novu fazu s novim pitanjima i nedoumicama.
Dnevnik o ljubimcu koji ste zajedno napravili  ponovno možete  otvoriti i dopisati  nove  pesmicame  ili crteže.
Cilj je pokazati mališanima da je u redu i prirodno tugovati za životinjicom koja im je nešto značila i uz kreiranje lepih uspomena na ljubimca, učiti ih kako razvijati saosećanje prema svim životinjama.

Izvor: www.klinfo.hr

Podeli:

Komentari

  1. mica says:

    Boli me izgubila sma moju macu bio mi je sve nz kako cu podneti bol.osecam da cu poludeti …


Ostavite komentar (Vaša mail adresa neće biti objavljena)

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Molimo Vas za pitanja pedijatru umesto Komentara koristite našu kontakt formu PITAJTE PEDIJATRA