Mislila sam da je dobro kada me dete vuče za ruku a nije. Zašto?

Statistika pokazuje da je kašnjenje u progovaranju sve češće. Puno naših tekstova je napisano sa namerom da pomognemo roditeljima da detektuju kašnjenje. Rana intervencija je osnovni preduslov za uspeh.

Tokom jučerašnjeg sastanka sa mamom dvogodišnjaka koji kasni u progovaranju dobile smo ideju da napišemo ovaj članak.

Komunikacija ima više oblika. Verbalna komunikacija je samo jedan od vidova komunikacije. Da li dete govori ili ne je apsolutno očigledno te ova činjenica najčešće pokrene roditelje da potraže pomoć. Nama kao logopedima koji se bave stimulacijom ranog razvoja osim ovog podatka informacije daju i načini neverbalnog komuniciranja deteta sa okolinom.

Naime, jedna mama se iznenadila koliko je važan način na koji dete sa njom komunicira. Ona je smatrala da kada je dete vuče u željenom pavcu je dobar znak jer on ne priča te nema drugog načina da joj prenese poruku. Neverbalna komunikacija ima za cilj prenošenje poruke između dva sagovornika. Potreba za interakcijom, tj. razmenom sa drugim, je pokretač komunikacije. Svaki komunikativni čin bi morao da sadrži sledeće elemente:

  1. potreba za interakcijom
  2. prenošenje poruke sagovorniku
  3. obraćanje pažnje kako je primalac poruke odreagovao.

Naše iskustvo pokazuje da u narušenom komunikativnom obrascu treća stavka izostaje. Prirodno i ispravno bi bilo da kada se nekome obraćamo vodimo računa da li je on usmerio pažnju na nas, da li nas sluša i kako nas je razumeo i odreagovao. Identičnu stvar rade i deca u svim formama komunikacije uključujući i neverbalnu.

Zašto nije dobro da dete vuče odrasle za ruku kada mu nešto treba?

Dete koje vuče mamu za ruku ka željenom predmetu ili mestu negledajući je u oči služi se neadekvatnim komunikativnim obrascem. Na ovaj način dete ide za sopstvenom željom i ukoliko ne može samo da je ostvari ono korist raspoloživa sredstva. Mama bi ovde bila sredstvo za dolaženje do cilja. Kako bi privuklo stolicu da dohvati nešto sa polici ono jednako privlači majku koja će mu obezbediti isto.

Kako bi bilo ispravno?

Ispravno bi bilo da dete koje ne govori a želi da mu mama dohvati nešto sa police uradi sledeće korake:

  • gleda u željeni predmet pa u mamu (Na ovaj način dete pokušava da stavi do znanja šta želi sa police i proverava da li je mama to videla. Ovo je razlog iz kog gleda mamu u oči.)
  • prići će mami i pokazaće joj u pravcu željenog predmeta (Dete će sve vreme iz maminog pogleda iščitavati da li ga je razumela i koja joj je namera.)
  • na kraju će je povući za ruku, pokazati šta želi i sve vreme proveravati pogledom u oči kako je shvaćeno.

Neverbalna komunikacija može da bude veoma bogata i njome se može preneti puno informacija ukoliko je komunikativni obrazac uredan. U slučaju narušenog komunikativnog obrasca čak i neverbalna komunikacija postaje veoma svedena i sužena.

Zapamtite: Obratite pažnju kako dete komunicira sa vama. Dete nikada nije suviše malo da bi komuniciralo ispravno. Najveća zamka u koju roditelji upadaju je mišljenje da dete tako mora da se snalazi zato što ne priča. Zapravo, uredan komunikativni obrazac je elementarnipreduslov za progovaranje.

Logopedi Avramovic

0
Ostavi komentar

Povezani članci

Vesti

Instagram