„Dok ne razumemo u potpunosti porast slučajeva, povećanje je u velikoj meri posledica veće svesti, poboljšanog skrininga i veće spremnosti među roditeljima i stručnjacima da traže i prihvate dijagnozu“, kaže Klain Udi, otac sina sa autizmom, osnivač First Ascent-a i autor knjige „Rebrenidranje autizma: Vodič za prepoznavanje snage na spektru“. „Pored toga, sve više odraslih osoba dobija dijagnozu dok prepoznaju autistične osobine kod sebe.“
Šta je autizam?
Poremećaj iz spektra autizma (ASD) je neurorazvojno stanje koje utiče na to kako deca doživljavaju svet oko sebe, kaže Ajvi Čong, doktor psihologije, BCBA-D, licencirani psiholog i glavni klinički službenik u Little Leaves Behavioral Services.
„Definišemo kao ASD jer izgleda drugačije kod svake osobe, i svaka osoba ima svoj set snaga i izazova“, kaže dr Čong. „Kao što to obično kažemo, ‘Ako ste sreli jedno dete sa autizmom, sreli ste jedno dete sa autizmom’, naglašavajući jedinstvenost svake ličnosti.“
Kako se autizam razvija?
Autizam se razvija kombinacijom genetskih i ekoloških uticaja, objašnjava dr Čong. CDC izveštava da 60% do 90% slučajeva autizma ima genetsku komponentu, koja uključuje više gena, a ne jedan.
„Za razliku od stanja poput Daunovog sindroma, gde se može precizno odrediti specifičan gen, genetski faktori autizma su složeniji“, objašnjava ona.
Ekološki faktori, kao što su starost roditelja, majčin dijabetes, izloženost određenim zagađivačima vazduha, mala težina pri rođenju i komplikacije pri rođenju, takođe mogu povećati rizik od autizma, posebno kada se kombinuju sa genetskim faktorima. Malo je verovatno da bi ovi faktori mogli samostalno izazvati autizam.
„Autizam ne pravi razliku,“ kaže dr. Čong. „Javlja se kod pojedinaca svih rasa, kultura, socijalno-ekonomskih statusa i geografskih lokacija.“
Kako se autizam manifestuje kod dece?
Pošto je autizam poremećaj spektra, znaci ili osobine mogu se razlikovati od deteta do deteta, kaže Fadiyla Dopwell Louis-Obike, MD, sertifikovani pedijatar specijalizovan za razvoj i ponašanje u Pediatrix Medical Group u Dalasu. To znači da autizam izgleda drugačije za svaku osobu koja je dijagnostikovana s ovim stanjem.
Evo nekih osobina koje mogu biti prisutne kod autizma:
– Razlike u komunikaciji
– Razlike u senzaciji
– Razlike u stimulaciji
– Razlike u učenju
Neki primeri uključuju pažnju na detalje, prepoznavanje obrazaca, memoriju, prostornu svest i duboku koncentraciju…. Sve su to karakteristike koje, kada se prepoznaju i podrže, mogu dovesti do prepoznavanja neverovatnih snaga, dodaje on.
„Umesto da okvirujemo autizam u terminima ‘simptoma,’ hajde da ga preformulišemo kao jedinstven obrazac kognitivnih snaga i razlika,“ kaže Udi
Kako se dijagnostikuje autizam?
Autizam se dijagnostikuje kroz niz procena. Američka akademija pedijatara (AAP) preporučuje da zdravstveni radnici vrše skrining za razvojna kašnjenja u 9 meseci, 18 meseci i 30 meseci, kaže dr. Čong.
„Autizam se može pouzdano dijagnostikovati već od 18 do 24 meseca,“ objašnjava ona. „Međutim, ako imate brige o razvoju vašeg deteta u bilo kojem trenutku, trebali biste potražiti savet od vašeg pedijatra. Neka deca su dijagnostikovana čak i sa 11 ili 12 meseci.“
Prema dr. Čong, koristi se kombinacija alata, uključujući intervjue sa roditeljima, direktna posmatranja i standardizovane procene za dijagnozu. Takođe, ne postoji jedan jednostavan test ili biološki marker, već kombinacija razvojnih skrininga i evaluacija.
Rano dijagnostikovanje je ključno za pristup ranoj intenzivnoj intervenciji koja se bavi različitim simptomima, posebno kada dete ne govori.“
Šta stručnjaci kažu o porastu slučajeva
Porast dijagnoza autizma verovatno je pod uticajem više faktora, uključujući povećanu svest, proširene dijagnostičke kriterijume i poboljšane skrining prakse, kaže Tereza Haskins, EdD, MA, TEDx govornica i nagrađivana profesorka specijalizovana za neurorazvoj i inkluziju osoba sa invaliditetom.
„Međutim, brojevi ne govore tačnu priču,“ kaže dr. Haskins. „Nije u pitanju to da vidimo više autizma—već smo bolji u prepoznavanju autističnih osoba. Godinama su deca iz marginalizovanih zajednica bila zapostavljena ili pogrešno dijagnostikovana, obično zbog nedostatka resursa za adekvatnu procenu i negu.“
Danas, roditelji se više zalažu, više profesionalaca je obučeno, i deca se prepoznaju ranije, kaže ona. „Ovaj porast stopa autizma odražava napredak u svesti i pristupu—ne nužno epidemiju.
Slično, deca koja su možda ranije bila dijagnostikovana sa nečim drugim, poput intelektualne invalidnosti, poremećaja govora, poremećaja pažnje i hiperaktivnosti (ADHD) ili opsesivno-kompulzivnog poremećaja (OCD), sada se češće dijagnostikuju sa ASD, dodaje dr. Čong, piše Parents.
Borba protiv zabluda i neistina o autizmu
Uprkos napretku u razumevanju autizma i njegovih uzroka, i dalje postoji alarmantan broj zabluda. Evo nekoliko važnih činjenica koje treba znati u svetlu mitova koji se šire.
Zabluda: Autizam se može ‘sprečiti’
Neki ljudi pogrešno veruju da se autizam može sprečiti, ali to nije istina, ističe Vanesa Palomera, MA, LMFT, neurorazvojni psihoterapeut i osnivač Serene Butterfly Counseling.
„To je prirodan deo neurorazvoja, baš kao i različitosti u ličnosti, stilovima učenja ili temperamentu. Napori da se spreči autizam često proističe iz nerazumevanja. Umesto toga, trebali bismo se fokusirati na podršku autističnim osobama i kreiranje okruženja u kome mogu napredovati.“
Zabluda: Vakcine uzrokuju autizam
Jedna od najzabrinjavajućih zabluda je štetan mit da vakcine uzrokuju autizam. Ova lažna verovanja proizašla su iz istraživanja sada već pobijene studije, sa 12-toro dece, koji su tvrdili da vakcine mogu izazvati autizam. Od kada je to istraživanje prvi put objavljeno 1998. godine, postoji najmanje 20 drugih, kvalitetnijih studija sa većim brojem ljudi, a nijedno od tih istraživanja nije moglo pokazati povezanost između vakcina i autizma.
Zabluda: Autizam pogađa samo dečake
Postoji široko rasprostranjena lažna verovanja da autizam pogađa samo dečake, jer su oni tri puta više skloni dijagnozi ASD nego devojčice. To ne znači da devojčice nemaju autizam; to ukazuje na to da su devojčice široko nedovoljno dijagnostikovane.
Jedno istraživanje je pokazalo da bi 39% više devojčica ili žena trebalo da bude dijagnostikovana sa autizmom nego što su sada. Istraživači sugerišu da je potrebno prilagoditi dijagnostičke alate i evaluacije da bi se otkrile razlike između dečaka i devojčica i načina na koji se autizam manifestuje.
Zabluda: Autizam znači teškoću
Kada ljudi posmatraju autizam kroz ono što je drugačije ili teško umesto gde postoje snage, pogrešno razumeju stanje i pridružuju lažna verovanja onome što ljudi doživljavaju.
Drugačije ne znači manje. Imate drugačiji put da pređete, ali to ga samo čini jedinstvenom avanturom.“
Zabluda: Empatija i autizam su nespojivi
Još jedna štetna zabluda je da autistična deca nemaju empatiju, kaže dr. Dopwell. „Neka deca mogu imati poteškoća u izražavanju i razumevanju emocija, ali nemaju sva deca ove izazove. Neka deca mogu biti vrlo empatična i prepoznati promene u raspoloženjima ili emocijama drugih, posebno svojih negovatelja.“
Zabluda: Prijateljstva nisu važna za autistične osobe
Još jedna zabluda je da autistične osobe ne žele ili nisu zainteresovane za prijateljstva ili veze, kaže dr. Čong. „Mnogi ljudi sa autizmom su među najdruštvenijim pojedincima, sa velikim srcima i snažnom željom da održavaju prijateljstva. Mogu se inicijalno boriti da izgrade te odnose, ali mogu to i da nauče uz vođenje i podučavanje.“
Šta uraditi ako sumnjate da vaše dete ima autizam
Ako sumnjate da vaše dete ima autizam, Palomera predlaže da prvo duboko udahnete. „Ako je vaše dete autistično, ono je i dalje ista ona lepa, jedinstvena osoba koju ste oduvek poznavali. Najbolje što možete da uradite jeste da budete radoznali; posmatrajte, učite i tražite procenu od stručnjaka koji potvrđuje neurodiverzitet.“
Takođe možete razgovarati sa svojim pedijatrom i tražiti dalje procene i testiranje.
Poznavanje neurodivergencije [vašeg deteta], negovanje njegovih snaga i podržavanje njegovih izazova napraviće veliku razliku.
— Vanesa Palomera, magistar, sertifikovani stručnjak za neurodiverzitet
Autizam nije tragedija, kaže Palomera. „Ali nedostatak razumevanja, prihvatanja i prilagođavanja može biti. Kao terapeut, majka i neurodivergentna žena, strastveno želim da razgovor pomerimo sa patologizovanja na osnaživanje. Kada poštujemo autizam i stvaramo prostor za različite načine razmišljanja, svi imamo koristi.“
Komentari 0