O autoru / Biografija


Tatjana Kuljača (1980) rođena je u Sarajevu, odrastala u Konjicu, malom gradiću u Hercegovini do 1992. godine, kada je sa porodicom, zbog rata u Bosni i Hercegovini, otišla u Nikšić, gdje je završila osnovno obrazovanje i Gimnaziju. Osnovne studije završila na Fakultetu za turizam u Kotoru, a postdiplomske magistarske studije na Fakultetu za turizam u Baru. Živi i radi u Bečićima. Veliki je ljubitelj književnosti. Pisanjem se počela baviti na blogu Mamizam. U svojim pričama nastoji osvijestiti svaki momenat majčinstva i sačuvati ga od zaborava. Knjiga Kako raste mama je prva zbirka kratkih priča koju je napisala, inspirisana svojom djecom i svakodnevnim dogodovštinama koje prate njihovo odrastanje.

Jesam li ti danas rekla da te volim

Kada si zadnji put rekla ,,Volim te’'?  Djeca i muž se ne računaju. Pitam te, kada si to zadnji put rekla sebi? Jutros? Kad si se probudila nakon par sati isprekidanog sna? I pogledala se u ogledalo.  Vidjela ono što ne želiš.
majčinstvo

Ne reci joj

Ne pitaj je za novosti. Kad iza njenog blagog osmjeha, od čekanja umornog, osjetiš tugu. Znam da je boli baš svaki put kad obgrli praznu utrobu i pusti pluća da se stegnu. Jecaj da uguše. 

Ljubav se zove imenom njihovim

Naučiše me kako izgleda ljubav. Sveprožimajuća. Tanana. Lagana poput proljećnog povjetarca što nosi mirise tek otvorenih latica. 
bake i deke

Bake i Deke

Gdje su djeca, ako ima sreće, tu je ljubav baka i deka. Ne volim generalizovati stvari, ali sada slobodno mogu reći da se oni potpuno mijenjaju kada na svijet dođe njihovo unuče. Nego, da se prvo malo osvrnem na trudnoću i iščekivanje prinove.
roditelji

Ono što mu nisam rekla

Oduvijek sam se pitala zašto svi iz familije, ili barem onaj njen sentimentalni dio pred svaki rođendan djeteta prepričavaju detalje njegovog rođenja. Sve od dana kada je mami  pukao vodenjak pa do momenta kad su najnestrpljiviji članovi familije pridržav...

Cvjetići

Postoje cvjetići koji te na prvi osmjeh osvoje. I riječi koje te magijom toliko opčine da se za tren stvoriš na nekom sasvim drugom mjestu u jedno drugačije vrijeme.
mama i deca

12 sati za nas

Dođe dan kada mi ništa ne ide kako treba. Obično je to slobodan dan kad se trudim iz petnih žila da dam najviše od sebe. Počne sa zdravim doručkom a njima se baš takav ne dopadne. Spremim drugi, jedu na guranje, a kad završe iza nas ostaje gomila suđa. Ni...
Ljubav

Ljubav anđela

Osmjehujem se. Duša mi se smije iako razgovor ne čuje. Al' duši sluh ne treba. Njihovu radost osjeća. Od nje prijatno podrhtava cijelo moje biće.

Dan kao pretrpan kofer

,,Hajde da uhvatimo zvijezdu!''  Reče mi čupava glava. Sa iskrom u u oku kao da su sve zvijeze baš tu našle svoj dom. ,,I da pričamo priču o maci!'' koju sam samo za nju stvorila. Običnu priču, bez velike pompe, koju traži svake noći. Čineći me većom i od...

Dvije duše

Jednom davno, prije samog rođenja, odabrala si baš njega. Sa kojim je noć kratka za sve ono što jedno drugom želite reći. Čija te duša miluje ne dodirujući te. Koji u tebe vjeruje i tjera te da poveruješ u sebe onda kada u sebe vjere nemaš. Kaže da si bit...