Tatjana Kuljača, Author at Moj pedijatar - Page 3 of 9

O autoru / Biografija

Tatjana Kuljača (1980) rođena je u Sarajevu, odrastala u Konjicu, malom gradiću u Hercegovini do 1992. godine, kada je sa porodicom, zbog rata u Bosni i Hercegovini, otišla u Nikšić, gdje je završila osnovno obrazovanje i Gimnaziju. Osnovne studije završila na Fakultetu za turizam u Kotoru, a postdiplomske magistarske studije na Fakultetu za turizam u Baru. Živi i radi u Bečićima. Veliki je ljubitelj književnosti. Pisanjem se počela baviti na blogu Mamizam. U svojim pričama nastoji osvijestiti svaki momenat majčinstva i sačuvati ga od zaborava. Knjiga Kako raste mama je prva zbirka kratkih priča koju je napisala, inspirisana svojom djecom i svakodnevnim dogodovštinama koje prate njihovo odrastanje.

Slatke muke mame prvačića

Koračamo užurbano ka školi. Moj predškolac i ja. Ona sa osmjehom na usnama i sjajem u očima saopštava da će teta da je pita za šta joj služi glava. Kaže da će da odgovori da glava služi za razmišljanje. Smijem se, otkud joj to pade na pamet?! ...

Red želja, red zahvalnosti

Početak godine je poseban. Ne samo zbog svjetlucavih iskrica svuda unaokolo i darivanja koje smješta osmijeh na lice i stvara iskre u očima najmlađih

Misija Jelka 2016.

Subota je. Obećala sam ćerki da ćemo okititi jelku, iako je decembar tek kročio u ovu godinu. Doduše, nije se ni razmahao.

Jedna priča, prekasno ispričana

Nije trebalo ovako da bude. Željela sam da ti posvetim jednu priču. Da je uzmeš i čitaš sam. Znam da bi je pročitao više puta. Bio ponosan.

Koliko si bitna

Rijetko srećem naspavanu mamu malog djeteta. Bezbrižnu. Sređenu dovoljno da se dopadne samoj sebi. Čast izuzecima. Živimo za djecu. Za njih dišemo. Borimo se.

Skidanje pelena u par skokova

Jeste li se naslušali priča kako ste bili izuzetno pametna beba koja je prije prvog rođendana skinula pelene? Ja sam bila ta beba. I ja sam slušala. Možda i jesam bila natprosječno inteligentan smotuljak, ko će ga znati.

Odvajanje

Te noći gutala sam suze. Jedini saputnik bio mi je stari zlatnik na nebu. Osvjetljavao mi je put ušuškan u mekane oblake koji bjehu nalik naboranom crnom plišu.

Planiranje – odlaganje sadašnjosti

Biće bolje... Čula sam to i izgovorila nebrojeno puta, posebno kad mi dan ne ide po planu. Ili juri u provaliju. Planovi... Maštam šta ću uraditi ovog ljeta, gdje ću ići naredne zime. Kako ću se odmarati od napornog perioda koji me gazi. Grize me savjest...

O ljubavi jakoj, najjačoj

Ne postoji na ovom svijetu ništa tako snažno što me u dvije sekunde može izbaciti iz takta i nasmijati... Rasplakati i razgaliti... nešto od čega mi se duša rascvjeta kao behar iz Šantićeve pjesme... Ništa do ta dva para ruku koji se čvrsto drže i trčkara...

Voliš li tišinu?

Izvirile su iz starog ormarića u kojem čuvam uspomene. Dvije narukvice, br. 120 i 2. Znak raspoznavanja između majke i novorođene bebe. Da nije tih majušnih krugova možda bih i zaboravila koliko su njihove ručice bile male.