Zašto je autoritativno vaspitanje bolje?

Šta je autoritativno roditeljstvo? Autoritativno roditeljstvo sa druge strane, postavlja pravila uzimajući u obzir želje deteta.

Foto: Pixabay

Ovaj tip vaspitanja nosi i puno izazova za obe strane. Roditelji daju emocionalnu podršku kada se nešto uradi kako treba. Ali, ako se dete ne ponaša lepo, disciplinom će naučiti lekciju.

Autoritativnim roditeljima nije najvažnije da dete bude slepo poslušno, već da ono uči iz svojih grešaka.

Istraživanja su pokazala da autoritativni roditelji češće odgajaju decu koja su više samostalna, vedrija i imaju uopšteno bolje psihološko stanje.

Sada dolazimo do očiglednog odgovora da je između autoritarnog i autoritativnog, bolje autoritativno vaspitanje. Ali zašto?

Dijana Baumrind, nemački psiholog koja je razvila prvobitnu podelu stilova roditeljstva je nazvala autoritativno roditeljstvo “baš pravim načinom”, jer su studije pokazale da su deca autoritativnih roditelja uspešnija i da imaju više optimističan stav.

Istraživanje psihologa na Templ univerzitetu je pokazalo da deca tinejdžeri autoritativnih roditelja pokazuju bolje rezultate u školi i da imaju veće šanse da uspeju u kasnijem akademskom obrazovanju.

Još jedna studija objavljena u Američkom udruženju psihologa je otkrila da su adolescenti koje su odgajali autoritativni roditelji bili više sigurnai u svoje sposobnosti i manje skloni problematičnim ponašanjima, kao što su zloubotreba alkohola i droga i agresija prema drugima.

Razlog tome? Tajna leži u održavanju ravnoteže između discipline i brižnosti. Autoritativni roditelji koriste pozitivnu, tzv. induktivnu disciplinu koja omogućava deci da razmišljaju logično o tome kako njihovo ponašanje utiče na druge.

Ideja je da se detetu umesto kažnjavanjem i pretnjama, konstruktivno i nesebično objasne posledice nekog ponašanja. Za malo dete to može da bude jednostavno objašnjenje da nešto ne dira, kao na primer: “Ne diraj to! Previše je vruće! Može da te opeče! Dok za starije dete to može da bude objašnjenje, (ali ne instrukcija), o tome zašto određena pravila postoje.

Dokazano je da čak i najmlađa deca osećaju empatiju i žele da budu od pomoći. I to je osnovni rezon ovog pristupa. Na ovaj način mi pomažemo detetu da razvija svest o tome kako njegovo ponašanje utiče na druge.

U isto vreme, autoritativni roditelj osluškuje potrebe svog deteta i podržava ga onda kada je to potrebno. Pokazujući pritom puno ljubavi i topline.

Kako to funkcioniše i kako možete da primenite ovaj pristup sa svojim detetom?

Dajte detetu ohrabrenje i hvalite ga kada radi dobre stvari. Na primer, “Baš je lepo što si bio ljubazan prema svom drugaru.”

Kada se dete ne ponaša lepo, koristite pozitivnu disciplinu da naučite dete lekciji. Na primer “Zato što nisi počistio nered u sobi na vreme, moraćemo da propustimo zabavu. Ovo će se desiti svaki put kada ne budeš pospremio svoju sobu.”

Ono što je izazov kod ovakvog roditeljstva jeste pronaći pravu meru između strogosti i fleksibilnosti. Potrebno je postaviti jasna pravila, dok u isto vreme ova pravila treba prilagođavati u skladu sa detetovim trenutnim stanjem, raspoloženjem i drugim okolnostima.

Ono što možete da uradite jeste da zajedno sa svojim detetom (kada je dovoljno veliko) napravite spisak ponašanja koje se toleriše i koje se ne toleriše. Objasnite logične uzroke svakog ponašanja i prirodne posledice koje dolaze – uključujući to kako njegovo ponašanje utiče na druge.

Autoritativan roditelj pre svega treba da bude dobar psiholog svom detetu, i otuda važnost povezivanja sa detetom. Kako razgovarate sa detetom? Koje taktike koristite da rezonujete sa njime? Kako se odnosite prema detetovim osećanjima?

Poštujte osećanja svog deteta i pokažite mu da ono u sebi ima sposobnost da postane otporno. – dr Šefali Cabari, autorka knjige “Svestan roditelj”

Sledeće tvrdnje mogu da vam budu dobar vodič u primeni ovog pristupa u vaspitanju.

Autoritativni roditelj se uglavnom slaže sa sledećim tvrdnjama:

Uzimam u obzir detetove želje i osećanja pre nego što zahtevam nešto od njega.
Hrabrim dete da priča o svojim osećanjima.
Pokušavam da mu pomognem kada je uplašeno ili frustrirano.
Objašnjavam detetu razloge za očekivanja koja imam od njega.
Poštujem mišljenje svog deteta i podstičem ga da ga deli samnom, čak i kada se ono razlikuje od mog.

Roditelji koji su manje autoritativni imaju ovakve tvrdnje:

Puštam dete da se izvuče i ne završi stvari koje bi trebalo da završi.
Podmićujem dete da bi uradilo ono šta želim.
Razbesnim se na svoje dete.
Kažnjavam dete time što mu uskraćujem nežnost.

Izvor: Beboklub/Zelena učionica

Podeli:

Komentari

Ostavite komentar (Vaša mail adresa neće biti objavljena)

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Molimo Vas za pitanja pedijatru umesto Komentara koristite našu kontakt formu PITAJTE PEDIJATRA