Vaspitanje i porodični život su usko vezani. Da li će dete biti dobro vaspitano u velikom delu zavisi od postojanja rutina u porodici. Većina ljudi će vam potvrditi da je život mnogo lakši kada se držimo svakodnevne rutine.
Kad malo razmislim, život mi dođe kao beskonačna partija šaha. Uhvatim sebe kako stalno povlačim neke poteze, premeravam, odmeravam. Ako uradim ovo, onda će se desiti ono a ja moram da pazim na ono što će da se desi ako ne uradim to što sam trebala da ura...
Odgovornost je na nama. Svesno ili ne, mi deci zadajemo ciljeve, postavljamo kriterijume. Moji su izgleda previsoki. A opet, u savremenom društvu se od svih očekuje u najmanju ruku diploma univerziteta. Šta kažem, diploma? Master, diploma je ništa. Znanje...
Opis koji najčešće ide uz reč detinjstvo jeste bezbrižno. To svakako ne znači da dete ne treba da ima svoje brige, zadatke, izazove ili frustracije, ali znači da ukoliko ne mora, ne treba da ima brige kojima nije dorastao.
U ono malo slobodnog vremena što ugrabim tu i tamo, gledam tv serije. Rado bih čitala, imam gomilu knjiga koje strpljivo čekaju na red. Ali kad sam umorna, kad me bole oči, lakše mi je da kliknem na plej i da se opustim uz pokretne slike.
U šali često kažem, moja majka je sastavila zakone za svašta nešto. Gde se kupuju kore za gibanicu, u kom se tiganju prže jaja, koji je hleb najbolji ili kako se pegla odeća. Postupim li mimo „zakona“, teško meni, sledi pridika i ljutnja.
Teško je vaspitavati dete. Jer mnogo toga čemu ga učiš suprotno je onome što se detetu spontano radi, što mu je prijatno i što mu je logično. I onda sukobljavaš njegove želje sa onim što je za njega dobro.