Stručnjaci upozoravaju da igračke koliko god bile „pametne“ i lepe ne samo da često čine nered u prostoru, već i mogu negativno uticati na dečji um.
Foto: Pixabay
Deca od 12 do 36 meseci igraju se kreativnije ako je oko njih manje igračaka, navodi se u istraživanju “Ponašanje i razvoj dece”, o čemu piše portal ScienceNews.
Naučnici, koje je predvodila terapeutkinja Alexia Metz sa Univerziteta u Toledu, proučavali su vezu između broja igračaka i načina na koji se deca igraju, uključujući i vreme koje dete provede igrajući se jednom igračkom.
Proučavali su i dečju kreativnost, kao i sposobnost dece da zamisle, npr, dečju kanticu kao bubanj ili šešir.
U eksperimentu je učestvovalo 36 dece uzrasta od 18 do 30 meseci. Deca su se igrala u laboratoriji-igraonici i pritom su ih snimale kamere. Tokom jedne posete igraonici, u prostoru su bile samo četiri igračke, a u drugom prilikom 16 igračaka.
Kada je u igraonici bilo 16 igračaka, deca su se igrala koristeći više njih i svako dete provodilo je manje vremena sa svakom igračkom pojedinačno. Ali kada su ista ta deca bila u igraonici sa samo četiri igračke, duže vremena su se igrala sa jednom igračkom – nešto više od 15 minuta.
Autori eksperimenta ustanovili su kako su se deca bolje igrala kada je bilo manje igračaka jer su se tada njima kreativnije služila.
Metz i kolege primetili su da su prvi pokušaji igranja često površni i jednostavni, ali kada se dete zainteresuje za igračku, tada igra postaje sofisticiranija i pomaže detetu da razvije pažnju.
Takvo fokusiranje možda se neće dogoditi ako je dete neprekidno izloženo gomilama igračaka, koje mu odvlače pažnju.
Igračke kojima su se autori poslužili u eksperimentu nisu uključivale električne uređaje i tablete. Samo je jedna od četiri igračke imala baterije, odnosno samo četiri kada je u igraonici bilo 16 igračaka.
Igračke koje proizvode buku mogu izazvati poremećaje, smanjuju konverzaciju između roditelja i deteta, utvrdili su naučnici. Takođe, električni uređaji poput televizora i tableta odvlače još više pažnje, nego druge igračke.
Autori navode kako bi se deca možda drugačije ponašala kada bi bila snimana u svojoj kući jer je poznato je kako je “trava u tuđoj bašti uvek privlačnija”. Pored toga, autori nisu preporučili optimalan broj igračaka za razvoj deteta.
– Prerano je govoriti ‘ovo je dobro, a ovo loše’ – kaže Metz i zaključuje kako ‘dete nije ugroženo ako ima premalo igračaka. U stvari, svako dete koje je učestvovalo u istraživanju, u proseku je imalo oko 87 igračaka, a neke porodice nisu ni dale tačan podatak, već su kratko rekle – mnogo’.
